STRABON IZ AMASIJE – MIRKO OBRADOVIĆ

Knjiga Istoričar i geograf Srabon iz Amasije sa prevodom i komentarom sedme knjige Strabonove ‘Geografije još jedna je u redu monografija o antičkim istoriografima sa stručnim prevodom i komentarom njihovih tekstova, kakve se povremeno, a, na žalost, ne tako često, pojavljuju i u našoj naučnoj i kulturnoj sredini. Ova monografija biće od izuzetne  koristi stručnjacima, a predstavljaće veliki izazov i za čitaoca koji nije imao prilike da se bolje i detaljnije upozna sa delima antičkih istoriografa.

 Sedamnaest knjiga Strabonove Geografije obično se smatraju sveobuhvatnim delom neodređenog, na prvi pogled ne sasvim jasnog žanra, svakako enciklopedijskog karaktera. Sam autor postavlja sebi za cilj opis ekumene – cele poznate naseljene zemlje, i u ovom delu izvodi zaključke iz celokupne nauke helenističkog doba. Geografija ima naučnu vrednost i prema mišljenju savremenih istraživača, jer ona predstavlja prvi pokušaj uporedne kritike autoru dostupnih izvora i geografskih podataka koje su zabeležili Strabonovi prethodnici i, pri tome, teži njihovom  sitematičnom izlaganju na dosledan način i u celovitom obliku. To je geografsko delo opisnog tipa, mada razmatranje aktuelnog pitanja pouzdanosti sudova koje Strabon daje, ako imamo u vidu njegov karakterističan metod istraživanja izvora i izvesnu ograničenost njegovog pristupa  izvornim podacima, može isprva zbuniti i zavesti savremenog čitaoca.  Bez obzira na ovu specifičnost, raznovrsnost i obilje podataka o zemaljama i narodima poznatim u Strabonovo vreme i samu Geografiju danas čine jednim od osnovnih i najvrednijih izvora za proučavanje geografije antičkog sveta.

Rukopis monografije o Strabonu iz Amasije koja je pred nama ima dve celine:

  1. Uvodno istraživanje o Strabonu i njegovom delu, podeljeno na sedam poglavlja
  2. Prevod sedme knjige Strabonove Geografije.

U publikaciju je uključen spisak odabrane stručne literature, a u njenom zaključku nalazi se veoma koristan indeks Strabonovih izvora i imena, koji se pominju u sedmoj knjizi Geografije.

U uvodnom naučnom istraživanju autor se pridržava tradicionalne strukture i počinje monografiju Strabonovom biografijom i predstavljanjem sadržaja njegovog istorijskog dela i Geografije, u onom obliku u kome su oni sačuvani do naših dana (poglavlja I – III), da bi se zatim pozabavio suštinskim karakteristikama Geografije i Strabonovim istraživačkim metodom (poglavlja I – III ).

Kao najvrednije u naučnom smislu može se oceniti poglavlje o Strabonovom shvatanju geografije i o karakteru njegovog dela (poglavlje IV), u kome autor u najboljem svetlu predstavlja Strabona kao istraživača, naglašava važnost njegove naučne polemike sa prethodnicima i visoko ocenjuje preciznost pojedinih geografskih podataka datih u ovom delu. U ovom poglavlju ukazuje se na to da je Geografija bila namenjena ponajpre rimskoj društvenoj eliti kao „priručnik i vodič za praktičnog političara i državnog službenika“ i da je ona po svom karakteru pre svega humana geografija „gde se podaci dobijeni merenjima i proračunima beleže samo u onoj meri u kojoj se autoru čine da mogu biti od koristi ljudima“. Autor smatra da je Strabonovo gegrafsko delo najbliže žanru istorijske geografije u kome se geografski prostor ne posmatra samo kao fizički prostor, već se posebno istražuje njegov istorijski razvoj i etnografija. Najzad, u ovom poglavlju pažnja se obraća i na specifičan Strabonov odnos prema mitu i citatima iz antičkih pesnika, naročito iz Homera, koji za njega, kako nas autor podseća, imaju podjednaku naučnu vrednost kao istorija i kao citati iz stručnih proznih pisaca.

U dva poslednja poglavlja autor na konkretnim primerima analizira Strabonov istraživački metod. U ovim poglavljima daje se pregled antičkih autora čija je dela  Strabon koristio i sa kojima u Geografiji polemisao (poglavlje V) i razmatraju se Strabonovi sudovi o pojedinim narodima i etničkim grupama (poglavlje VI). Ovim poglavljima autor dosledno zaokružuje svoju analizu Strabonovog koncepta istorijske geografije.

Za našu nauku i širu čitalačku publiku posebno je važna sedma knjiga Geografije. Opisujući deo Evrope između Rajne na zapadu, Dunava na jugu i Dona i Azovskog mora na istoku, Strabon upravo u ovoj knjizi, kako i autor monografije ističe, daje podatke i o oblastima koja se nalaze južno od Dunava i protežu  između Jadranskog i Crnog mora (poglavlje III). Upravo sadržaj podstakao je, nesumnjivo, i samog autora da sedmu knjigu prevede  i, uz odgovarajuće stručne komentare, uključi u ovu publikaciju.

Akademski prevod sedme knjige urađen je minuciozno i u potpunosti odgovara profesionalnim zahtevima struke. Stil je jednostavan i jasan. Toponimi, etnonimi i lična imena mahom su dosledno prevedeni na srpski jezik. Jedina primedba odnosi se na prevodiočevu čestu upotrebu stranih reči i moderne terminologije, što može poremetiti stilsku ujednačenost teksta i izazvati utisak anahronizma pri čitanju ovog prevoda.

Prema svom pristupu Strabonovom delu ova publikacija je prihvatljiva i veoma korisna za istoričare i klasične filologe i može biti neobično zanimljiva široj publici različitih interesovanja. Mislim da će, s obzirom na aktuelnost njenog sadržaja za našu kulturnu sredinu, uz male korekcije, nova knjiga o Strabonu naići na dobar prijem kod čitalaca.